Ako ste pratili naše priče iz Ledića, možda ste je već vidjeli na nekoj od fotografija. Zvala se Bona. Živjela je u Ledićima, a naša djeca su je upoznala u restoranu Kod Nesiba. Kad god bismo dolazili kod njega, ona je bila tu. Od svih pasa bila je najumiljatija, najnježnija i uvijek spremna za dječije ruke koje su je mazile.

Za našu djecu postala je dio Ledića. Dio onoga čemu su se radovala kada ponovo dođu.

Za njih boravci u Malom porodičnom domu nisu samo izleti i aktivnosti koje im organizujemo. Ledići su postali mjesto na kojem poznaju ljude, životinje, puteve i male rituale koji ih čekaju kad god ponovo dođu.

Bona je bila jedan od tih rituala.

Nedavno ju je u Ledićima udario džip. Vozač se nije zaustavio, nije se ni okrenuo.

Ljudi koji su brinuli o Boni nisu odustajali – nekoliko puta su je vodili veterinaru, pokušavali su sve što su mogli. Ali njene povrede bile su preteške.

Bona se, nažalost, nije izvukla.

Posebno boli pomisao na sljedeći dolazak djece kod Nesiba. Na trenutak kada će među psima tražiti onu koja im je uvijek prilazila i dopuštala da je grle i maze.

Ostat će nam ove fotografije. Dječije ruke na njenom krznu, njeno potpuno povjerenje i uspomena na jednu nevjerovatno blagu životinju koja je postala dio lijepih uspomena naše djece iz Ledića.

Zato ovom pričom želimo uputiti i jednu molbu svima koji prolaze kroz Lediće i druga sela: usporite i pazite.

Na tim cestama nisu samo automobili. Tu su djeca, psi, mačke i druge životinje. Nekoliko sekundi nepažnje može nekome oduzeti život, a nekome ostaviti prazno mjesto koje će dugo primjećivati.

Zbogom, Bona.
Našoj djeci ćeš nedostajati.