Posljednjih dana pogled iz Malog porodičnog doma u Ledićima bio je drugačiji nego inače. Umjesto zelenih padina Treskavice, gledali smo dim. A kada bi pao mrak, na planini su se jasno ocrtavale linije vatre.

Požari koji su početkom septembra zahvatili šire područje Trnova danima su gorjeli na više lokaliteta. Požarišta su bila aktivna na području Ostojića, Presjenice i Hojte, kao i na obroncima Treskavice. Borbu s vatrom dodatno su otežavali izuzetno nepristupačan teren i minski sumnjiva područja, zbog kojih se pojedinim požarištima nije moglo prići na uobičajen način.

Za nas u Ledićima sve to nije bila samo vijest koju pratimo u medijima.

Gledali smo požar iz našeg dvorišta.

Dani i noći borbe s vatrom

Dok smo mi sa zabrinutošću posmatrali vatru na planini, brojni ljudi bili su na terenu.

U borbi s požarima učestvovali su pripadnici Dobrovoljnog vatrogasnog društva Trnovo, Vatrogasnog društva Ilidža, Vatrogasnog društva Alipašin Most i Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo, kao i radnici i pripadnici Službe za zaštitu od požara KJP „Sarajevo-šume“. Podršku su pružali i pripadnici policije, dok su ekipe JKP Trnovo pomagale dopremanjem vode na požarišta.

Mnogi od njih danima su radili gotovo bez odmora, na terenu na kojem je ponekad i samo kretanje predstavljalo opasnost.

Posebnu zahvalnost želimo uputiti i ljudima koje građani uglavnom ne vide – dispečerima Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo.

Tokom ovih dana više puta smo ih kontaktirali, raspitujući se o stanju na požarištima i eventualnoj opasnosti za Lediće.

Svaki put bili su izuzetno susretljivi, strpljivi i ljubazni.

Čak i onda kada su iza sebe imali dane gotovo bez sna.

Dok smo mi zvali zabrinuti zbog vatre koju vidimo s planine, s druge strane telefonske linije bili su ljudi koji su istovremeno primali brojne pozive, pratili informacije s terena i koordinirali intervencije. Uprkos iscrpljenosti i ogromnom pritisku, uvijek smo dobili odgovor, objašnjenje i lijepu riječ.

Na tome im od srca zahvaljujemo.

Ali naše hvala ide mnogo dalje.

Hvala svakom vatrogascu koji je izašao na požarnu liniju.

Hvala radnicima Sarajevo-šuma koji su danima ostajali na planini i borili se za šumu koju čuvaju.

Hvala dobrovoljnim vatrogascima koji su svoje vrijeme, snagu i sigurnost stavili na raspolaganje zajednici.

Hvala ljudima koji su dovozili vodu, policijskim službenicima koji su bili na terenu, službama koje su koordinirale aktivnosti i svima koji su na bilo koji način pomogli.

Hvala i onima čija imena možda nikada neće biti objavljena u medijima.

Iza vijesti da je neki požar „stavljen pod kontrolu“ stoje sati iscrpljujućeg rada ljudi koje često primijetimo tek kada nam zatrebaju.

Ovoga puta želimo da znaju da smo ih vidjeli. I da smo im zahvalni.

Zašto nam je posebno teško gledati Treskavicu u plamenu

Mali porodični dom u Ledićima Fondacija Second vodi zajedno sa KJU Dom za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo.

Kuća u kojoj danas borave djeca ima posebnu priču.

Ovu vrijednu nekretninu Fondacija za zaštitu Bjelašnice, Igmana, Treskavice i kanjona Rakitnice – proBITRA ustupila je Domu za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo na korištenje na 99 godina.

I upravo je tu teško ne primijetiti simboliku.

Fondacija proBITRA nastala je s misijom zaštite Bjelašnice, Igmana, Treskavice i kanjona Rakitnice. Njen osnivač, dr. Alija Mulaomerović, još mnogo ranije prepoznao je vrijednost ovog prostora i potrebu da se njegovo prirodno bogatstvo sačuva za generacije koje dolaze.

Danas u jednoj od nekretnina koje je proBITRA sačuvala djeca bez roditeljskog staranja provode svoje dane u prirodi.

Tu sade i beru povrće. Uče. Igraju se. Planinare. Upoznaju selo i planinu. Uče kako izgleda brinuti o prostoru koji nam je povjeren.

Zato gledati kako gori Treskavica za nas ima posebno značenje.

Naslijeđe koje želimo nastaviti

Fondacija Second želi nastaviti djelovati upravo u tom pravcu.

Naš rad u Ledićima ne želimo ograničiti samo na jednu kuću i povremene boravke djece. Želimo da ovaj prostor postane mjesto u kojem će se povezivati briga o djeci i drugim ranjivim kategorijama sa brigom o prirodi, razvojem lokalne zajednice i očuvanjem Bjelašnice, Treskavice i njihovih sela.

Vjerujemo da socijalna odgovornost i zaštita prirode ne moraju biti dvije odvojene misije.

Naprotiv.

Dijete koje danas u Ledićima posadi svoju prvu biljku, ubere paradajz iz bašte, provede noć pod šatorom ili prvi put upozna planinu iz neposredne blizine možda će sutra biti odrasla osoba koja će razumjeti zašto se ova priroda mora čuvati.

A upravo je to možda i najbolji način da se nastavi ono što je prije mnogo godina započeo dr. Alija Mulaomerović – ne samo čuvanjem zemljišta i objekata nego stvaranjem novih generacija ljudi koji će razumjeti njihovu vrijednost.

Kada vatra utihne

Iza svakog hektara koji izgori nije samo broj.

Tu su stabla kojima će trebati godine da ponovo izrastu. Životinje koje ostaju bez svojih staništa. Zemljište koje ostaje nezaštićeno. Izvori, šume i čitavi mali ekosistemi čije posljedice požara nećemo moći sagledati odmah.

Ovi požari još jednom su nas podsjetili koliko su naše planine istovremeno veličanstvene i ranjive.

Kada posljednji dim nestane, naša obaveza prema njima ne bi trebala nestati zajedno s njim.

Mi ćemo iz Ledića nastaviti gledati prema Treskavici.

Ali želimo učiniti mnogo više od toga.

Želimo nastaviti misiju zaštite prostora koji nam je povjeren, uključivati djecu i mlade u njegovo očuvanje i graditi u Ledićima mjesto u kojem će briga o čovjeku i briga o prirodi biti dio iste priče.

Molimo Uzvišenog Allaha da sačuva ljude i životinje, a svim vatrogascima, radnicima Sarajevo-šuma, dispečerima, policajcima, komunalnim radnicima i svim drugim ljudima koji su danima učestvovali u borbi s požarima podari svako dobro.

Hvala vam što ste čuvali naše ljude, sela, šume i planine onda kada im je bilo najpotrebnije.

Da nam Treskavica ponovo bude zelena.

I da je takvu, zajedno, sačuvamo za one koji dolaze poslije nas.