Pet djevojčica, četiri volonterke i još jedan vikend u našem Malom porodičnom domu u Ledićima. Bio je to naš posljednji zajednički boravak tokom ljetnog raspusta – i jedan od onih vikenda nakon kojih je najteže reći da je vrijeme za povratak kući.

Ovoga puta u Lediće smo povele pet djevojčica iz KJU Dom za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo – iz Prihvatnog i Jasličkog odjeljenja te dva Mala porodična doma, Sokolović Kolonija i Marijin Dvor.

Direktorici Fondacije Second Belmi Mujezinović u ovom druženju pridružile su se četiri volonterke: mualima Anisa Jusić i učenice škole Kur'ana u Udruženju Bistri izvor Nedžma i Senada, te domaćica iz Doma Nermina Crnić.

Ponovo sa svojom Nedžmom i Senadom

Dolazak Nedžme i Senade djevojčicama je posebno značio.

Tokom protekle školske godine upravo su njih dvije, zajedno s direktoricom Fondacije Second, bile uz djevojčice tokom njihovih redovnih vikend-odlazaka na nastavu u Udruženju Bistri izvor.

Zato njihov susret u Ledićima nije bio upoznavanje, nego nastavak već izgrađenog odnosa.

U drugačijem okruženju, bez školskih klupa i uobičajenog rasporeda, djevojčice su imale priliku pokazati šta su tokom godine zapamtile, ponoviti naučeno i dobiti dodatnu motivaciju da nastave učiti i napredovati.

A onda smo knjige ostavljale po strani i vraćale se onome što Ledići djeci najčešće znače – slobodi, prirodi i sasvim običnim malim radostima.

Paradajz kod komšije, jabuke iz voćnjaka i tikvice za Dom

Dani su bili ispunjeni od jutra do večeri.

Djevojčice su ponovo obilazile naše mace, hranile ih i družile se s njima. Šetale su selom, pomagale u kuhinji, vježbale čitanje i pisanje i provodile sate igrajući se u dvorištu.

U našoj bašti tada paradajz još nije bio sazrio, pa smo otišle kod komšije da ga kupimo. Ali zato je drugog povrća već bilo dovoljno da djevojčice ponovo mogu vidjeti kako izgleda kada ono što raste u bašti završi na našem stolu.

Brale su i jabuke iz našeg voćnjaka. Dio jabuka, zajedno s nekoliko tikvica iz bašte, pažljivo su ponijele sa sobom kako bi ih podijelile sa svojim vršnjacima u Domu.

I to je jedna od stvari koje želimo da djeca u Ledićima uče – da je lijepo ubrati nešto za sebe, ali još ljepše sjetiti se onih koji tog vikenda nisu bili s nama.

Igralište je ponekad i hrpa zemlje

Naš novi Barakah kutak tada još nije bio potpuno završen.

Majstori su iza sebe ostavili zemlju koju je trebalo poravnati, a djevojčicama nije trebalo mnogo da i od toga naprave zabavu. Pomagale su ravnati zemlju oko novog kutka, a zatim se vraćale igri.

Do kasno navečer skakale su po lazy bagovima koje smo, zajedno s drugim sadržajima za ovaj prostor, dobili zahvaljujući Barakah Charity.

Novi roštilj još nije bio napravljen, pa smo roštiljale na starom. Išle smo zajedno u džamiju na namaz, šetale kroz selo, a posebno uzbuđenje izazvao je veliki lokalni pas kojeg su djevojčice hranile, mazile i s kojim su se bez straha igrale.

Nije nam bio potreban poseban program za svaki sat dana.

Nekada su upravo slobodno trčanje po dvorištu, branje jabuka, pomaganje oko ručka, maženje životinja ili zajednički odlazak u džamiju ono što djeca najduže pamte.

"Kad ćemo opet doći?"

Kako se približavao kraj vikenda, sve češće smo slušale isto pitanje:

Kada ćemo ponovo doći u Lediće?

Neke djevojčice su na povratku i zaplakale. Već su brojale dane do sljedećeg dolaska i pokušavale izračunati koliko će morati čekati da ponovo budu ovdje.

Možda upravo u tome najbolje vidimo šta je Mali porodični dom u Ledićima postao.

Željeli smo napraviti mjesto na kojem će djeca bez roditeljskog staranja moći izaći iz institucionalne svakodnevice, provesti vrijeme u prirodi i barem nakratko živjeti običan porodični život.

Da zajedno pripremamo hranu. Da se ide u baštu po povrće. Da se uberu jabuke. Da se nahrane mace i pas. Da se uči, radi, obavlja namaz, igra i smije. Da navečer umorni sjednemo u dvorište i da niko ne gleda na sat.

Ovoga puta pet djevojčica nije željelo da vikend završi.

A nama je to možda i najljepša potvrda da su Ledići za njih postali mnogo više od mjesta na koje povremeno dolaze.

Postali su mjesto kojem se raduju vratiti.

>>>

Realizaciju aktivnosti u Malom porodičnom domu Ledići već treću godinu podržava Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, kroz sufinansiranje tekućih troškova boravka i aktivnosti za djecu. Ova podrška omogućava nam da Ledići tokom godine budu mjesto susreta, druženja, učenja i odmora za djecu bez roditeljskog staranja i druge ranjive kategorije djece.