Prije nego što su u Mali porodični dom u Ledićima stigli Miki, Mrvica i ostale mace, ovdje je već živjela jedna posebna stanovnica. Djevojčice iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo dale su joj ime Pufnica.

 

Gotovo tri godine bila je prva koja je dočekivala djecu po njihovom dolasku u Mali porodični dom u Ledićima. Svaka nova grupa ubrzo bi upoznala ovu umiljatu seosku macu koja ih je pratila kroz dvorište, sjedila pored njih dok odmaraju i strpljivo prihvatala svako maženje.

Tokom hladnih zimskih večeri djeca su je uvodila u kuću kako ne bi ostala sama na hladnoći. Nerijetko bi spavala zajedno s njima u sobama, sklupčana na krevetu ili pokrivaču, dok je tihim predenjem unosila osjećaj topline i sigurnosti.

Zbog toga je vijest da je ovog proljeća postala mama obradovala djecu koja posjećuju ovaj dom.

Nismo ni slutili da će ubrzo uslijediti jedna od najtežih borbi za život koju smo ikada vodili.

Mama koja je prihvatila tuđu djecu

Fondacija Second već godinama vodi brigu o macama koje žive oko Malog porodičnog doma u Ledićima. Redovno ih hranimo, pratimo njihovo zdravstveno stanje i, kada je potrebno, osiguravamo veterinarsku pomoć.

U isto vrijeme kada je Pufnica dobila svoje prvo leglo, svakodnevno smo hranili i jednu crnu mamu macu koja je živjela u blizini sa svojih šest mačića.

Direktorica Fondacije Second Belma Mujezinović redovno je obilazila i njih. Mačići su u prvim sedmicama života imali upalu očiju, pa im je svakodnevno čistila oči i pratila njihov oporavak. Međutim, nakon nekoliko dana mama maca ih je premjestila na drugu staru štalu, ispunjenu sijenom, gdje im više nije bilo moguće prići niti nastaviti svakodnevnu njegu.

Nedugo nakon toga crna mama maca se teško razboljela i nestala.

Nikada se nije vratila.

Već narednog dana začuli smo mjaukanje koje je dopiralo sa stare štale. Krenuli smo u potragu i pronašli pet njenih mačića koje je prije nestanka sakrila na sigurnom mjestu.

Šesto mače, nažalost, nismo uspjeli spasiti. Uginulo je prije nego što smo stigli do njega.

U blizini smo pronašli i jedno Pufničino mače koje je ostalo odvojeno od majke, pa smo ga zajedno sa pet siročadi odnijeli Pufnici.

U početku nije bilo lako.

Frktala je na nepoznate mačiće, oprezno ih obilazila i vraćala se svom mladunčetu. Nismo znali hoće li ih prihvatiti.

Ali kako je dan odmicao, nešto se promijenilo.

Počela ih je njuškati.

Zatim i lizati.

A do kraja dana legla je među njih i počela dojiti svih šest mačića – svoje jedno i pet siročadi.

Bio je to prizor koji nikada nećemo zaboraviti.

Pufnicu i svih šest mačića smjestili smo u Mini mačkambar – nekadašnji stari hambar koji smo obnovili, utoplili i pretvorili u sigurno utočište za mace ispred Malog porodičnog doma u Ledićima. Tu su imali mir, toplinu i zaštitu, a mi smo ih mogli svakodnevno obilaziti i pratiti njihov oporavak.

 

Bolest koja je promijenila sve

Nažalost, sreća nije dugo trajala.

Nekoliko dana kasnije počeli su se razbolijevati crni mačići.

Ubrzo je postalo jasno da je razlog nestanka njihove majke bila panleukopenija – jedna od najsmrtonosnijih virusnih bolesti kod mačaka. Riječ je o izrazito zaraznoj infekciji koja napada imunološki sistem i probavni trakt, posebno je opasna za mačiće i bez pravovremenog liječenja vrlo često završava uginućem.

Virus je, nažalost, već bio prenesen na njene mačiće.

Uprkos liječenju i svim naporima, jedno po jedno gubili smo siročad.

Na kraju je preživjelo samo jedno – malo crno mače.

Nedugo zatim razboljela se i Pufnica. Hitno smo je odvezli veterinaru zbog sumnje da se i ona zarazila dok je dojila i njegovala usvojene mačiće.

Kako bismo joj omogućili liječenje i smanjili rizik za mačiće, morali smo ih odvojiti od majke.

Dok se Pufnica borila za život, nastavili smo pretraživati okolinu kuće, strahujući da negdje možda ima još njenih mačića.

Tada smo pronašli njeno skrovište. U njemu su bila još četiri Pufničina mačića.

Srećom, svi su već imali nešto više od mjesec dana i počeli su jesti čvrstu hranu, pa više nisu ovisili o majčinom mlijeku. To nam je omogućilo da Pufnicu liječimo, a istovremeno zaštitimo i njene mačiće.

Nažalost, virus nije zaobišao ni Pufničino leglo.

Jedno njeno mače također je izgubilo bitku s bolešću.

Dvije sedmice borbe za život

Sljedeće dvije sedmice bile su borba za svaki novi dan. Pufnica je već prije nego što se razboljela bila potpuno iscrpljena od dojenja. Hranila je svoje mače i pet siročadi, zbog čega je naglo izgubila na težini i bila neuobičajeno mršava kada je oboljela od panleukopenije. Organizam joj je bio na samoj granici izdržljivosti, a infuzije koje je primala narednih četrnaest dana doslovno su je održavale u životu i dale joj priliku da pobijedi bolest.

Pufnicu smo nekoliko puta vozili u Veterinarsku stanicu kod dr. Adne Ljubijankić, koja nam je u svako doba bila dostupna za savjete i konsultacije. Dio liječenja nastavljen je i u City Vetu, veterinarskoj klinici koja već više od deset godina brine o mačkama direktorice Fondacije Second. Svaki odlazak značio je oko 45 minuta vožnje u jednom pravcu kako bi primila terapiju, bila pregledana ili kako bi joj bila zamijenjena braunula.

Između odlazaka veterinaru direktorica Fondacije Second Belma Mujezinović sama joj je davala infuzije ponekad i tri puta dnevno, antibiotike u injekcijama i serum Globfel. Riječ je o serumu koji sadrži gotova antitijela protiv najopasnijih virusnih bolesti mačaka, uključujući panleukopeniju, te može pomoći organizmu da se izbori s infekcijom dok ne razvije vlastiti imunološki odgovor.

I preživjeli mačići primili su serum Globfel kako bi dobili dodatnu zaštitu i povećali šanse za oporavak.

Borba je trajala danima.

Svaki novi dan donosio je novu neizvjesnost.

Ali Pufnica nije odustajala.

Preživjela je.

Kada se vratila kući više nije imala mlijeka, ali nije izgubila majčinski instinkt.

Iako su mačići već samostalno jeli, nije se odvajala od njih. Grijala ih je, čistila, čuvala i nadgledala svaki njihov korak.

Danas uz nju odrastaju četvero njenih mačića i jedno usvojeno crno siroče – jedino koje je preživjelo od pet mačića bez majke.

Više od kućnih ljubimaca

Pufnica i njeni mačići danas su mnogo više od maca koje žive u dvorištu.

Postali su dio svakodnevnog života djece koja dolaze u Mali porodični dom u Ledićima.

Djeca ih maze, igraju se s njima, nose ih u naručju, uče kako se odgovorno brinuti o životinjama i kroz njih razvijaju osjećaj nježnosti, empatije i odgovornosti.

Posebno ih dirne priča o tome kako je Pufnica prihvatila pet mačića koji su ostali bez svoje majke.

Svaka nova grupa djece traži da im tu priču ispričamo ponovo. Slušaju pažljivo, postavljaju pitanja, žele znati kako je Pufnica prihvatila siročad, a na kraju gotovo uvijek pitaju upravo za malo crno mače – jedino koje je preživjelo.

I svaki put reakcije budu iste – osmijesi kada čuju da ih je prihvatila kao svoje, tuga zbog onih koji nisu preživjeli i iskrena radost kada vide Pufnicu kako danas mirno leži pored svojih mačića i jedinog usvojenog siročeta.

U tim trenucima djeca ne uče samo o životinjama.

Uče da porodicu ne čini samo krvno srodstvo, već ljubav, briga i spremnost da prihvatimo i zaštitimo one kojima je pomoć najpotrebnija.

Brojna naučna istraživanja potvrđuju da kontakt sa životinjama smanjuje stres i anksioznost, povećava osjećaj sigurnosti, razvija socijalne vještine i emocionalnu otpornost te posebno pozitivno djeluje na djecu koja su prošla kroz traumatska iskustva.

Upravo zato Fondacija Second želi da životinje budu važan dio rehabilitacijskog okruženja u Ledićima.

Ne kao atrakcija.

Nego kao tihi prijatelji koji djeci pomažu da ponovo osjete povjerenje, toplinu i bezuslovnu ljubav.

Pomozite nam da nastavimo ovu priču

Liječenje Pufnice i mačića trajalo je sedmicama i bilo je izuzetno skupo.

Veterinarski pregledi, višestruki odlasci u ambulantu, infuzije, antibiotici, serum Globfel i posebna hrana predstavljali su veliki finansijski teret koji je Fondacija Second preuzela kako bi spasila njihove živote.

Pufnicu smo nakon oporavka uspjeli sterilizirati.

Sada želimo sterilizirati i druge mace koje dolaze u Lediće, kako bismo spriječili nova neželjena legla, smanjili patnju napuštenih životinja i osigurali zdravo i sigurno okruženje za djecu koja ovdje borave.

Pozivamo sve ljude dobrog srca da nam pomognu donacijom za sterilizacije, veterinarsku njegu i kvalitetnu hranu za mačiće uplatom na račune Fondacije Second sa naznakom "Za mace".

Fotografije koje objavljujemo svjedoče cijelom ovom putovanju – od spašavanja, bolesti i borbe za život, do dana kada Pufnica ponovo spokojno leži među djecom, dok se oko njih igra pet zdravih mačića.

Ovo nije samo priča o jednoj seoskoj maci.

To je priča o tome kako ljubav, odgovornost i briga prema životinjama mogu postati dio iscjeljenja djece koja su prerano ostala bez osjećaja doma.

Ponekad upravo jedno tiho predenje kaže ono što riječi ne mogu.