Još jedan ramazanski vikend u Malom porodičnom domu u Ledićima sa djevojčicama bez roditeljskog staranja je iza nas. Djevojčice je tokom vikenda vodila direktorica Fondacije Second Belma Mujezinović zajedno sa volonterkom Ajlom Đulić.

I ovoga puta u Ledićima su boravile djevojčice iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo, Malog porodičnog doma na Blagovcu, Malog porodičnog doma na Marijin Dvoru i Malog porodičnog doma u Sokolović Koloniji. Kuća je ponovo bila ispunjena dječijom grajom, smijehom i onom toplinom koja nastane kada se djeci pruži prostor da budu jednostavno – djeca.

Ramazanski dani u Ledićima prolazili su u zajedničkom namazu, učenju, razgovorima i odlascima na teraviju u džamiju u Dejčićima, što je za mnoge od djevojčica postalo jedan od najljepših trenutaka svakog vikenda provedenog ovdje.

Iftar je ovoga puta pripremala Jasmina Hadžiosmanović, na veliku radost djevojčica koje su s nestrpljenjem čekale da se oglasi ezan i da zajedno sjednu za sto. Njeni specijaliteti brzo su nestajali sa tanjira, a atmosfera za stolom bila je ispunjena smijehom i pričama.

Tokom dana dvorište kuće pretvaralo se u mali svijet dječije mašte. Djevojčice su same izmišljale igre, pravile svoje "sobe" na otvorenom, sjedile na dekicama, igrale se roštilja i kuhanja te slagale male improvizovane kutke za druženje i razgovor. Osim toga, aktivno su učestvovale u pospremanju kuće i dvorišta. 

Uz igru su rado preuzimale i male odgovornosti, pa su aktivno učestvovale u pospremanju kuće i dvorišta, pokazujući koliko im znači osjećaj da zajedno brinu o prostoru u kojem borave. U tim jednostavnim, svakodnevnim aktivnostima učile su saradnji, brizi za druge i radosti zajedničkog života.

U Malom porodičnom domu u Ledićima posebno su uživale igrajući se sa macama, hraneći ih i mazeći. Mnoge od njih dugo su sjedile pored njih u dvorištu, strpljivo ih dozivajući i brinući se da svaka dobije svoj dio hrane.

Kasnije su šetale do restorana koji drži Nesib Muratović, gdje su se igrale sa njegovim psima – mazile ih, bacale im lopticu i gledale kako radosno trče po livadi. Posebnu radost donijele su i kokoške koje su djevojčice držale u naručju, pažljivo ih mazeći i smijući se njihovim reakcijama.

U jednom trenutku krenule su i u malu potragu za jajima, obilazeći dvorište i kokošinjac. Na kraju su pronašle nekoliko svježih jaja koja su ponosno ponijele sa sobom kući – pravo malo otkriće i avanturu kakvu djeca danas rijetko imaju priliku doživjeti.

 

Ono što ove vikende u Ledićima čini posebnim jeste činjenica da su bez ekrana, bez mobitela i bez virtuelnog svijeta. Umjesto toga, djeca ponovo otkrivaju ono što bi djetinjstvo trebalo biti – igru na otvorenom, prirodu, životinje, razgovore, smijeh i zajedništvo.

Takvi trenuci imaju ogroman značaj za djecu koja su prošla kroz gubitke, razdvajanja i različite oblike traume. Igra u prirodi, kretanje, briga o životinjama i vrijeme provedeno u sigurnom i toplom okruženju pomažu im da se opuste, razvijaju osjećaj pripadnosti, samopouzdanja i povjerenja u druge.

U Ledićima djeca ne dobijaju samo vikend izvan ustanove.
Dobijaju prostor da dišu, da se smiju, da budu slobodna i da ponovo osjete kako izgleda djetinjstvo.