Dok u Ledićima gradimo prostor u kojem se djeca osjećaju sigurno, prihvaćeno i slobodno, učimo ih i nečemu jednako važnom – da briga ne završava na ljudima. Priroda oko nas nije pozadina, već zajednica u kojoj svako ima svoje mjesto.

Zima na Bjelašnici zna biti duga i tiha. Snijeg prekrije tlo, a hrana postaje rijetka, posebno za ptice koje u ovom planinskom kraju ostaju tokom cijele godine. Upravo zato su, tokom boravaka u Malom porodičnom domu u Ledićima, djeca pravila hranilice za ptice i učila kako se o njima brine iz dana u dan.

Hranilice su nastale od rolni papirnih ubrusa – jednostavnog, recikliranog materijala koji je uz malo truda dobio novu svrhu. Rolne su premazane prirodnim sastojcima, uvaljane u sjemenke, vezane kanapom i okačene na kuću, tamo gdje ptice već navraćaju. Za djecu je to bila mala radionica, ali i važna lekcija: da i ono što bi inače završilo u otpadu može postati izvor pomoći i sigurnosti.

Ptice koje se najčešće mogu vidjeti oko kuće u Ledićima su svrake – prepoznatljive po crno-bijelom perju, dugom repu i izrazitoj znatiželji. Iako oprezne, vrlo su inteligentne i brzo pamte mjesta na kojima pronalaze hranu.

Pravljenje hranilica nije bilo samo kreativno vrijeme provedeno zajedno. Djeca su se učila strpljenju, odgovornosti i kontinuitetu brige. Učili su da pažnja ne mora biti velika da bi bila značajna.

U Ledićima se uči kako dijeliti – prostor, toplinu i hranu.
Ne samo s ljudima, nego i sa svraka­ma koje ovaj planinski kraj zovu domom.