Pred sami kraj mjeseca ramazana, u toploj i ispunjenoj atmosferi, upriličen je zajednički iftar za djecu i uposlene u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo, ali i za djecu iz malih porodičnih domova u Sokolović Koloniji, Blagovcu, Marijin Dvoru i Kovačićima.

Iako su ramazanski dani tada prolazili brzo, ispunjeni brojnim aktivnostima, susretima i ibadetima, neke priče jednostavno nisu stigle biti ispričane na vrijeme. Ova je jedna od njih – tiha, ali važna.

Ovaj iftar još jednom je potvrdio koliko su ovakvi susreti značajni – ne samo kao zajednički obrok, već kao prostor pripadnosti, pažnje i bliskosti. U jednoj večeri spojeni su različiti domovi, ali jedno zajedništvo koje se godinama gradi i njeguje.

Iftaru je sa zadovoljstvom i ove godine prisustvovala direktorica Fondacije Second, Belma Mujezinović.

"Uvijek je posebno biti sa djecom, osjetiti tu njihovu energiju, radost i iskrenost. Ovakvi trenuci nas podsjećaju koliko je važno biti tu – prisutan, uključen i zajedno sa njima graditi uspomene koje ostaju. Za mene su ove večeri neprocjenjive," kazala je Belma Mujezinović.

Nakon iftara, večer nije završila. Djevojčice koje su taj vikend boravile u Malom porodičnom domu u Ledićima, zajedno sa direktoricom, poželjele su nastaviti ramazansku atmosferu odlaskom na teraviju.

Spremale su se gotovo sat vremena ranije – s posebnom pažnjom, uzbuđenjem i radošću. U džamiju na Bjelavama stigle su prije vremena, koristeći svaki trenutak večeri.

Dok je direktorica koristila vrijeme za ibadet i učenje Kur’ana, djevojčice su, onako kako to samo djeca znaju, ispunile prostor igre i smijeha. U toj jednostavnosti i slobodi, džamija je postala i mjesto njihove radosti.

Kasnije su zajedno klanjale namaz.

A ni tada im se nije žurilo nazad.

Umjesto toga, ostale su još malo – sjedeći na klupi ispred džamije, u tišini ramazanske noći, uživajući u trenutku koji nisu željele da prođe.

Jer neke priče ne stignu biti ispričane kada se dese –
ali ostanu dovoljno vrijedne da ih ispričamo kasnije.