Direktorica Fondacije Second, Belma Mujezinović, provela je jedno posebno poslijepodne sa dvjema sestrama koje žive u Malom porodičnom domu na Marijin Dvoru, koji djeluje u sklopu Kantonalne javne ustanove Dom za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo.

Dan je započeo važnim korakom za stariju djevojčicu — preuzimanjem naočala koje je, nakon obavljenog specijalističkog oftalmološkog pregleda, nesebično donirala Optika Baroš.

Nakon preuzimanja naočala, uputile su se prema obližnjoj Begovoj džamiji, gdje su zajedno klanjale ikindiju. Tišina dvorišta, hladovina starog drveta i spokoj koji pruža njen harem unijeli su smirenost i dostojanstvo u trenutak koji će im, bez sumnje, ostati u sjećanju.

Potom su svratile u poznatu pekaru Imaret, udaljenu svega nekoliko koraka, i odabrale razna svježa peciva, planirajući ih pojesti na mirnom mjestu s pogledom na grad.

Put ih je odveo do Žute tabije, jednog od najljepših vidikovaca Sarajeva, gdje su odlučile dočekati akšam — jer djevojčice su željele ostati „do mraka“. U smiraju dana, dok se svjetlost gasila nad gradom, pronašle su mirno mjesto u blizini grupe mačaka koje su se bezbrižno odmarale među starim kamenim zidinama.

„Mace!“ uzviknula je najmlađa, koja ih, inače, posebno voli.

Umjesto da uživaju u kupljenim pecivima, djevojčice su instinktivno razdvojile sve što bi mace mogle pojesti i nahranile ih, pažljivo i s toplinom. U tom tihom činu brižnosti i blagosti, među pogledima punim zahvalnosti malih bića, mlađa sestra je tiho izgovorila:

„Ovo mi je najljepši dan.“

Bio je to trenutak koji je nadilazio planove i rasporede — podsjetnik da istinska radost ne leži u onome što primamo, nego u onome što dajemo.