I nakon ramazana ostaju priče koje nas podsjećaju na ono najvažnije – na dobrotu koja se uči, ali i iskreno osjeća.

Jedna takva priča dolazi iz Maarif International School Isa-beg Ishaković, gdje su učenici tokom mjeseca ramazana pokrenuli humanitarnu akciju simboličnog naziva "Pokloni nešto svoje".

Uz podršku i ohrabrenje školske psihologinje Rejhane Helje, koja je bila uz njih kroz cijeli proces i koja je u ime škole kontaktirala organizacije i koordinirala akciju, učenici su pokazali izuzetnu zrelost i želju da pomognu drugima.

Vođeni idejom da svako može dati nešto – ne nužno novo, nego ono što već ima – odlučili su prikupiti: školski pribor, higijenske potrepštine, knjige, slatkiše i igračke.

Sve prikupljeno pažljivo su razvrstali i lijepo upakovali, s jasnom željom da obraduju djecu i porodice kojima je podrška najpotrebnija.

Razgovori koji mijenjaju pogled na svijet

Donaciju je u ime Fondacija Second lično preuzela direktorica Belma Mujezinović, koja je tom prilikom razgovarala sa učenicima – inicijatorima ove lijepe priče.

Susret je prerastao u mnogo više od samog preuzimanja donacije.

Djeca su postavljala pitanja koja pokazuju duboku empatiju i iskreno zanimanje: zašto neka djeca odrastaju bez roditelja, kako izgleda njihov svakodnevni život i da li će ono što su prikupili zaista pomoći.

U odgovoru na ta pitanja, direktorica je istakla:

"Ono što ste vi uradili ima veliku vrijednost – ne samo u stvarima koje ste prikupili, nego u pažnji i brizi koju ste pokazali. Djeca kojoj je pomoć namijenjena će to osjetiti. I još važnije – vi ste danas naučili koliko je važno misliti na druge."

Posebno je naglašeno da ovakve inicijative imaju dugoročan značaj, jer grade generacije koje razumiju, saosjećaju i djeluju.

Poziv koji povezuje djecu

Kao nastavak ovog susreta, učenici su dobili poziv da posjete Mali porodični dom u Ledićima, gdje Fondacija Second organizuje aktivnosti za djecu bez roditeljskog staranja.

S radošću su prihvatili ideju da tokom raspusta provedu vrijeme sa svojim vršnjacima koji trenutno odrastaju u sistemu alternativne brige.

Jer upravo takvi susreti imaju posebnu vrijednost – oni brišu razlike, stvaraju razumijevanje i podsjećaju nas da su sva djeca, prije svega, samo djeca koja žele igru, pažnju i prijateljstvo.

Ova priča nije samo o donaciji.

To je priča o djeci koja su odlučila podijeliti nešto svoje, o jednoj profesorici koja ih je u tome ohrabrila i usmjerila, i o malim koracima koji stvaraju velike promjene.

Jer ponekad je dovoljno "pokloniti nešto svoje" – da bi nekome značilo da nije zaboravljen.