U Malom porodičnom domu u Ledićima ovih dana nastavili smo uređivati zemlju i pripremati prostor koji će tokom ljeta biti mjesto učenja, rada i boravka djece u prirodi. Nakon što smo prethodnih dana posijali krompir, sada su u zemlji završili i prvi redovi salate, špinata, blitve, mrkve, peršuna, rotkvice i drugog povrća koje će, ako Bog da, tokom ljeta rasti zajedno sa djecom koja ovdje dolaze.

Ali prije sijanja, čekao nas je mnogo teži posao.

Parcela koju obrađujemo godinama je bila zapuštena i puna velikog kamenja skrivenog ispod zemlje. Da bi zemlja uopšte mogla biti pripremljena za sijanje, morali smo ručno vaditi kamen po kamen. Neki od njih bili su bili duboko u zemlji i težili su oko 30-tak kilograma. 

Radilo se polako, uz mnogo napora, ali i uz osjećaj da svaki izvađeni kamen znači novu priliku da ovo mjesto jednog dana postane prava mala bašta za djecu koja borave u Ledićima.

Uprkos teškom terenu, svježim planinskim jutrima i zemlji koja još uvijek krije mnogo kamenja, prve gredice su pripremljene i zasijane. Za nekoga su to možda samo redovi povrća. Za nas su mnogo više od toga.

To su prvi koraci prema tome da djeca uče kako hrana nastaje, kako se zemlja obrađuje, koliko truda treba za jedan plod i koliko zajednički rad može povezati ljude. Želimo da djeca ovdje jednog dana zajedno sade, zalijevaju, beru i provode vrijeme daleko od ekrana, uz prirodu, životinje i osjećaj pripadnosti.

Ledići možda jesu malo planinsko selo, ali upravo ovdje nastaju neke od najvažnijih životnih lekcija — strpljenje, rad, odgovornost i zajedništvo.