Ledići su dočekali članove Udruženja za osobe sa posebnim potrebama Bosansko-podrinjskog kantona na najljepši način. Ovo malo selo na Bjelašnici, u kojem se nalazi Mali porodični dom koji vodi Fondacija Second, ugostilo je 15 osoba predvođenih predsjednicom Udruženja Emirom Hodžić.

 

Rad, briga i dobrota jači od prepreka

Čim su stigli, navikli na rad i privređivanje uprkos razvojnim teškoćama, pitali su kako mogu pomoći – da pokose travu, počiste dvorište, da na proljeće obrade dio zemlje i posiju povrće kako bi djeca koja najviše borave u ovom domu imala organsku i zdravu hranu.

"Ja ću donijeti svoja sjemena", rekla je majka dvojice četrdesetogodišnjaka iz sela Živojevići kod Goražda.

Njih troje sami obrađuju zemlju i siju za svoje potrebe, ali i za druge. Nesebični po prirodi, dijele sve što imaju.

"Neki dan smo odlagali krompir u vreće i sin mi kaže: ‘Daj jednu vreću Bemi’", dodala je s osmijehom, misleći na direktoricu Fondacije Second, Belmu Mujezinović, koja je i organizovala njihov izlet zahvaljujući podršci Federalnog ministarstva rada i socijalne politike kroz program vaninstitucionalne brige.

Mali porodični dom u Ledićima Fondacija Second uspjela je utopliti i opremiti zajedno sa Kantonalnom javnom ustanovom Dom za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo, kojem je ovaj prostor dodijeljen na korištenje na 99 godina od Fondacije proBITRA. Preostaje još vanjsko uređenje prostora – ograda i mobilijar – za koje su potrebna značajna sredstva.

"Dok ne postavite pravu ogradu, ja ću vam napraviti nešto privremeno, da možete ograditi dio zemlje i posijati," rekao je vrijedni mladić iz sela Kaoštice koji, iako ne zna čitati i pisati, radi od jutra do mraka da prehrani brata, snahu i njihovo četvero djece.

Ni žene nisu mogle da miruju. Odmah su se prihvatile posla – kuhinje, usisivača, krpe.

"Ne znam ja sa tim džogerom, ja ću fino krpom prebrisati pod", rekla je jedna od njih.

Nije prošlo mnogo, a kuća je već mirisala na Teta Violetinu ljubičicu, univerzalno sredstvo za čišćenje podova koje je donirala kompanija Violeta, zajedno s drugim higijenskim proizvodima.

Momci su željeli da preuzmu roštilj, ali priznali su da to nikada nisu radili.

"Mi nikad ne roštiljamo, uvijek ima prečeg posla", rekli su kroz smijeh. Zato je roštilj preuzela predsjednica Udruženja Emira, dajući upute i praveći ugođaj za sve. Tako je, kažu, uvijek s njom – ona ih okupi i napravi im radost.

Veče puno emocija, smijeha i zajedništva

"Ovo je prvi put da negdje noćimo svi zajedno, da zajedno kuhamo, spremamo, da živimo kao jedna velika porodica. To bismo i voljeli – da ostarimo zajedno, da nam djeca ne završe u ustanovama poslije naše smrti, već da brinemo jedni o drugima u jednoj velikoj kući, jer mi tako osjećamo jedni druge," govori Emira Hodžić, koja, iako se suočava sa zdravstvenim poteškoćama, nikada ne odustaje od svojih članova.

"Nekad me u kolicima dovezu u prostorije udruženja, a oni mi kažu: ‘Samo ti nama dođi, da mi možemo biti s tobom. Ako ne možeš, mi ćemo svi doći tebi kući.’"

Večer su dočekali u posebnom veselju, uz iznenađenje koje je priredila direktorica Fondacije Second – tortu i slavlje za dvoje mladenaca kojima je ovaj izlet bio i bračno putovanje. Uz čestitke, smijeh i suze radosnice, osjećali su se voljeno, prihvaćeno i posebno.

>>>

Fotografije objavljujemo uz dozvolu i insistiranje učesnika koji su željeli da se njihova lica vide – jer, kako su rekli, "mi želimo da nas ljudi vide, da znaju da postojimo".