U svijetu gdje se djeca često susreću s ograničenim mogućnostima, jedan jedanaestogodišnji dječak iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Sarajevu pokazao je koliko snovi, trud i malo podrške mogu donijeti radost i osjećaj postignuća.

Mjesecima je sanjao o svom prvom mobitelu. Iako je rano ostao bez roditelja, odlučio je da ne traži – nego da sam zaradi. Sitnim uštedama džeparca, pažljivim čuvanjem novca i velikom upornošću, uspio je prikupiti skoro cijeli iznos. Nedostajalo mu je još 100 KM.

U tom trenutku, uključila se Fondacija Second, dugogodišnji partner Doma. Prepoznajući dječakov trud i odgovornost, donirali su preostalih 100 KM. Poruka je bila jasna: vrijedi se truditi i biti strpljiv – trud se prepoznaje.

Mobitel je stigao nedavno, a dječakov osmijeh bio je neprocjenjiv. Kada je ugledao direktoricu Fondacije Second, Belmu Mujezinović, nije mogao sakriti uzbuđenje. Ponosno joj je rekao: "Stigao je mobitel!" – sa sjajem u očima koji govori više od hiljadu riječi.

"Ovo nije samo priča o mobitelu," kazala je Belma Mujezinović. "Ovo je priča o djetetu koje uči da može sam, da vrijedi, i da postoje ljudi koji vjeruju u njega."

Ova skromna, ali snažna priča podsjetnik je da podrška ne mora biti velika da bi bila važna. Ponekad je dovoljno osnažiti dijete da osjeti ponos zbog vlastitog postignuća – jer upravo tada počinje graditi vjeru u sebe.